Uspješne metode potpomognute oplodnje (MPO) su inseminacija u maternicu ili jajovod, izvantjelesna oplodnja (IVF) i intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI). Te se metode mogu primijeniti u:

• u potpuno prirodnom ciklusu – može se raditi svaki mjesec
• u modificiranom prirodnom ciklusu
• s blagom stimulacijom jajnika (2-6 jajnih stanica) – može se raditi 4-5 puta godišnje
• s klasičnom (konvencionalnom) stimulacijom jajnika (više jajnih stanica) – može se raditi nekoliko puta godišnje

U dogovoru sa reproduktivnim ginekologom odlučiti ćete se za metodu koja vam u datom trenutku najbolje odgovara. Stručnjaci koji obavljaju postupke MPO su:

• Liječnici reproduktivni endokrinolozi, koji trebaju biti iskusni u ginekološkoj endokrinologiji, reproduktivnoj medicini i ultrazvučnoj dijagnostici. U našoj zemlji to su u pravilu supspecijalisti (uži specijalisti) iz humane reprodukcije.
• Embriolozi (biolozi), koji su inžinjeri biologije sa iskustvom u radu sa spolnim stanicama i zamecima. Za njih se obavlja licenciranje prema kriterijima EU.
• Medicinske sestre koje rade u ustanovi koja se bavi reprodukcijskom medicinom trebaju biti posebno educirane na tom polju jer tijekom postupaka pomognute oplodnje najviše kontaktiraju sa pacijentima.

Uspješnost postupaka ovisi o puno čimbenika. Općenito, za inseminaciju i IVF/ICSI u prirodnom ciklusu iznosi oko 10-15%, za IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom 25-30%, a za IVF/ICSI u stimuliranom ciklusu 25-40% po jednom postupku.

Uspješnost postupka ovisi, između ostalog, o:

• dobi pacijentice
• uzroku neplodnosti
• rezervi jajnika
• kvaliteti i iskustvu osoblja
• kvaliteti endokrinološkog laboratorija
• suvremenosti aparature i pribora u endokrinološkom laboratoriju
• kvaliteti hranilišta i potrošnog materijala

I ne zaboravimo, uspješnost postupka ovisi i o zdravlju žene i njenom optimizmu, te o pozitivnom stavu.

Osim dobi, odgađanja rađanja, i niske plodnosti žene, postoje i objektivni uzroci neplodnosti te parovi koji prirodnim putem teško mogu ostvariti trudnoću. To su oštećenje jajovoda, teška endometrioza, loš nalaz spermiograma, nepostojanje ovulacije, itd. Reproduktivni ginekolog će u postupku obrade neplodnosti zatražiti minimalno slijedeće nalaze: papa test ne stariji od godinu dana, ultrazvučni pregled, cervikalne briseve, nalaze hormona žene, i spermiogram. Ovisno o ovim nalazima, možda će trebati i drugi.

Kada se utvrde uzroci neplodnosti, odabire se način liječenja. Uvijek se nastoji koristiti najjednostavnija metoda. Metode potpomognute oplodnje (MPO) koje se danas koriste u našoj zemlji su:

• utvrđivanje ovulacije (u prirodnom ili stimuliranom ciklusu) i tempirani odnos

o         ultrazvučno i ponekad hormonski (mjerenjem razine hormona u krvi) se prati razvoj folikula (struktura u jajniku koje sadrže jajne stanice) i određuje vrijeme ovulacije i optimalan dan za odnos. Preduvjet za ovu metodu su prohodni jajovodi, ali se u ranoj fazi liječenja neplodnosti ispitivanje prohodnosti jajovoda obično ne radi, ukoliko ne postoji sumnja na oštećenje jajovoda

• inseminacija sjemenom partnera (AIH)

preduvjet za ovu jednostavnu metodu su prohodni jajovodi, što se može utvrditi ispitivanjem prohodnosti jajovoda rentgenskom snimkom (HSG – histerosalpingografija) ili ultrazvučnim pregledom (sono HSG). Za ispitivanje prohodnosti jajovoda potrebno je imati uredne cervikalne briseve. Ukoliko je neplodnost teža i planira se izvantjelesna oplodnja, nema smisla raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda

• izvantjelesna oplodnja (IVF) s prijenosom svježih ili smrznutih zametaka

o         metoda kod koje se iz jajnika žene aspiriraju jajne stanice, koje se zatim u laboratoriju spajaju (inseminiraju) sa sjemenom partnera. Ukoliko dođe do oplodnje, najviše 2 ili 3 zametka se vraćaju u maternicu. Ukoliko ih ima više, ostali se pokušaju zamrznuti te se vraćaju u sljedećim ciklusima, ukoliko je prvi bio neuspješan

• intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)

o         Metoda koja se koristi kod težih oblika muške neplodnosti. Nakon aspiracije jajnih stanica, u njih se injicira jedan odabrani spermij

Postoje i druge metode (inseminacija sjemenom donora, kod teške muške neplodnosti; dobivanje uzorka sjemena aspiracijom testisa ili kirurški, kod teške muške neplodnosti; donacija jajne stanice, kod prijevremene menopauze u žene; surogat majčinstvo, kod ozbiljnih bolesti ili anomalija reproduktivnog sustava žene, itd), ali se one zbog nepostojanja zakonske regulative u Hrvatskoj trenutno ne mogu primijenjivati.