U današnje vrijeme žene se radi karijere i životnih okolnosti, sve kasnije odlučuju za trudnoću, mada je dob ozbiljan ograničavajući faktor u ostvarenju trudnoće. Kod ženskog djeteta u utrobi majke, najveći se broj jajnih stanica, oko 6-7 milijuna, nađe u jajniku u 20. tjednu trudnoće. Od tog trenutka sve do menopauze  te se stanice ne mogu obnoviti, nego se velikom brzinom troše, dok se konačno ne potroše, a žena uđe u menopauzu. Već u pubertetu ovaj je broj jajnih stanica samo oko 300000, a ubrzano trošenje počinje oko 37. godine života, kad u jajniku ostane oko 25000 jajnih stanica. Također, bolje se stanice troše ranije, u 20-tim godinama, pa u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim ostaju lošije stanice, koje su glavni uzrok povećanja broja spontanih pobačaja (s manje od 10% u dvadesetima, na preko 35% u četrdesetima) u toj dobi. Osim lošije kvalitete jajnih stanica, žene do četrdesetih imaju i šansu razboljeti se  od općih i ginekoloških bolesti, što povećava njihov rizik za neplodnost, spontane pobačaje i neuspješne trudnoće.

U klasičnoj studiji iz 1950-tih (Tietze C., Fertil Steril), autor je analizirao plodnost žena u jednoj američkoj vjerskoj sekti gdje je kontracepcija bila zabranjena. Ukupna stopa neplodnosti bila je samo 2,4%, a prosječna dob rađanja zadnjeg djeteta 40,9 godina. 11% žena nije više zanijelo nakon 34. godine, 33% nakon 40., a 87% nakon 45. Ovo je dobar primjer i za današnje vrijeme, jer se spontane trudnoće sa vlastitim jajnim stanicama iza 45. godine života susreću iznimno rijetko i gotovo nikad u žena koje prije nisu bile trudne.

U postupcima potpomognute oplodnje dob je glavni čimbenik uspjeha. Smatra se da će oko trećine žena koje odgode trudnoću do 35. godine života biti neplodno, a one koje odgode trudnoću do 40. bit će neplodne u 50% slučajeva. U mnogim centrima za liječenje neplodnosti, trudnoće u žena koje su starije od 40 godina su rijetke, i takvim se ženama vrlo često preporučuje opcija donacije jajne stanice.  Razlog tome je što te žene bez problema zanesu sa doniranim jajnim stanicama neke mlađe osobe, te tako indirektno znamo da je glavni razlog neplodnosti u starije žene loša kvaliteta jajnih stanica.

Zato, ukoliko je žena starija od 42 ili 43 godine te ukoliko loše reagira na liječenje neplodnosti (mali broj jajnih stanica dobiven stimulacijom jajnika, loš postotak oplodnje, uzastopni neuspjeli embriotransferi), velika je vjerojatnost da kod nje liječenje neplodnosti neće biti uspješno te  ukoliko i dođe do trudnoće, velika je šansa pobačaja ili rađanja bolesnog djeteta (u starijoj dobi rizik rađanja djeteta sa sindromom Down također brzo raste). Ovo se odnosi i na žene koje ranije ulaze u menopauzu, pa su im jajnici iscrpljeni ranije, već u 20-tim i 30-tim godinama. Takvim ženama treba preporučiti donaciju jajnu stanice, što se i čini te je najveći broj djece rođenih od majki u srednjim četrdesetim, rezultat trudnoće ostvarene doniranim jajnim stanicama mlađe žene.