Spontani pobačaj definira se kao gubitak trudnoće prije nego je plod sposoban za samostalni život izvan maternice, obično 20-og tjedna trudnoće ili ukoliko je težina fetusa manja od 500 grama. Postoji nekoliko skupina spontanih pobačaja:

• kompletni – kada žena dobije bolove, prokrvari, te pobaci, vrlo često bez potrebe za kiretažom
• nekompletni – kada žena dobije bolove i pobačaj uz krvarenje krene, ali ne dođe do potpunog izbacivanja trudnoće iz maternice, te je često potrebna kiretaža. Ovi su pobačaji praćeni sa najvećim krvarenjima
• blighted ovum – u hrvatskom jeziku poznato kao “vještičje jaje”, trudnoća kod koje dolazi do stvaranja gestacijske vrećice ali ne i ploda, te se mora pristupiti kiretaži
• missed ab – zadržani pobačaj, kod kojeg se pojavi plod, ali mu prestane kucati srce, te se trudnoća mora evakuirati
• septički pobačaj – pobačaj praćen infekcijom

Uvođenjem jeftinih i široko dostupnih testova na trudnoću, i žene su mogle primijetiti ono što su prije znali samo medicinski radnici – da su spontani pobačaji vrlo česti, pa se danas smatra da se gotovo 50% svih trudnoća pobaci. Testovi na trudnoću otkrit će prvu kategoriju spontanih pobačaja, takozvane biokemijske trudnoće.

To su trudnoće koje završe vrlo rano, prije nego ih je moguće vidjeti na ultrazvuku (što je najranije oko 5 tjedana od prvog dana zadnje menstruacije). Smatra se da biokemijske trudnoće nastanu kada zametak odumre odmah nakon stvaranja, a prije implantacije (usađivanja u stijenku maternice). Vrlo su česte, i gotovo 50-60% svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Da je trudnoća postojala znamo po pozitivnim vrijednosti beta HCG-a (hormona trudnoće), bilo iz krvi ili iz urina, koji za nekoliko dana prestaju biti pozitivni. Dolazi do krvarenja (gotovo nikad nije potrebna kiretaža), i trudnoća propada. U prošlosti se nije previše znalo za biokemijske trudnoće, jer nisu niti postojali osjetljivi testovi na trudnoću, a žene su imale običaj čekati dok menstruacija izostane neko vrijeme prije odlaska doktoru. Ukoliko bi prokrvarile, smatrale su da nisu niti bile trudne. Menstruacija nakon biokemijske trudnoće može biti obilnija i s ugrušcima, te jačim bolovima nego inače, ali to nije pravilo. Biokemijska trudnoća najčešće nema simptoma, jer se simptomi trudnoće jave tek oko šestog tjedna trudnoće.

Najčešći uzroci biokemijskih trudnoća su:

• Poremećaji kromosoma, koje su i inače najčešći uzrok pobačaja. Jajna stanica ili spermij koji ju oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se zametak ne može razvijati te propada
• Anomalije maternice – prirođene (pregrada maternice, dvostruka maternica i sl) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se zametak pokuša implantirati u nepogodan dio maternice, zbog čega trudnoća propada
• Manjak hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa, zbog čega je premalo hormona da održe trudnoću

Velika većina žena koje imaju biokemijsku trudnoću će kasnije roditi živo terminsko dijete, tako da je u nekom smislu, koliko god bila razočaranje, biokemijska trudnoća ipak dobar znak za parove koji žele zanijeti. Biokemijska trudnoća jest zabrinjavajuća ukoliko se u kratkom vremenu ponove dvije ili tri takve trudnoće, te se treba javiti liječniku.

Nakon što je trudnoća vidljiva na ultrazvuku a prije 20-og tjedna trudnoće, oko 15 % trudnih žena će pobaciti, a nakon 12-og tjedna trudnoće još daljnih 1%, te takve pobačaje zovemo kliničkim pobačajima. Žena koja je već rodila jedno zdravo dijete, i nije prije imala spontanih pobačaja, ima nešto manju šansu za pobačaj od 12%. Ovi postoci rastu sa brojem prethodnih pobačaja. Podaci o postotku spontanih pobačaja spomenuti u ovom tekstu odnose se na mlade žene. Iza 36. godine života raste rizik spontanih pobačaja, kao i neplodnosti, i rađanja djeteta sa kromosomskom greškom, te je iza 40-te godine života postotak spontanih pobačaja (biokemijskih i kliničkih) čak 75%.

Najčešći uzroci spontanih pobačaja, u gotovo 70% slučajeva, su poremećaji kromosoma, slično kao i kod biokemijskih trudnoća gdje je ovaj postotak još veći. Drugi najčešći uzrok spontanih pobačaja su infekcije, a ostali su izloženost vanjskim toksinima, naprimjer na radnom mjestu, hormonski problemi, pretilost žene, anomalije maternice, sistemske bolesti žene, kao dijabetes, te vrlo rijetko imunološki razlozi. Često se kao mogući uzroci spontanih pobačaja spominju uzimanje alkohola i stres, ali za ovo nema pouzdanih znanstvenih dokaza. Smatra se da određene skupine žena imaju veći rizik za spontane pobačaje. To su žene sa sindromompolicističnih jajnika, visokim krvnim tlakom, poremećajem rada štitnjače (hipotireoidozom), te žene koje uzimaju antidepresive, puše ili zloupotrebljavaju droge.

Simptomi spontanih pobačaja su bol u donjem dijelu abdomena, obično grčevita, te krvarenje koje može početi polako. Nakon pobačaja, u roku od 4-6 tjedana žena će dobiti slijedeću menstruaciju, koja je obično uobičajena. Žena može ponovno ostati trudna i prije te prve menstruacije, ali se, osobito ukoliko je učinjena kiretaža, savjetuje pričekati bar 3 ciklusa prije slijedeće trudnoće.

Ponavljani pobačaji

Postoji i skupina žena kod kojih se spontani pobačaji ponavljaju, što zovemo habitualnim pobačajima. Do 5% žena imat će ponavljane pobačaje. U prošlosti su se ponavljani pobačaji definirali kao 3 i više pobačaja, ali obzirom danas žene odgađaju trudnoću i kasnije se odlučuju za dijete, suočeni sa manjkom vremena ginekolozi se uglavnom odlučuju za detaljnu obradu nakon 2 spontana pobačaja. Rizik da žena koja je već imala dva ili više spontanih pobačaja, i nijedan porod, ponovno pobaci, jest jako velik, 30-45%.

U većini slučajeva, nakon dva spontana pobačaja radi se ozbiljna i detaljna obrada žene, u cilju otkrivanja uzroka. Nerijetko se do uzroka niti ne dođe, ali se slijedeće trudnoće prate detaljno i od samog početka, i često i uz duže ležanje u bolnici. Ono što je važno zapamtiti, usprkos ovim prilično poraznim statističkim podacima, jest da će ogromna većina žena, unatoč jednom ili više pobačaja, ipak uspjeti postati majka. Zato je važno ne prepustiti se osjećajima krivnje, bijesa i depresije, koji se gotovo uvijek jave u parova kojima se desi spontani pobačaj, nego ih prevladati nakon razumnog vremena, bilo uz pomoć okoline ili uz stručnu psihološku pomoć.