Prvi korak kod pretile žene koja želi zanijeti mora biti gubitak tjelesne težine. Gotovo 50% PCOS žena je pretilo (a pretilost se definira kao indeks tjelesne mase „body mass indeks“, BMI veći od 25). Veliki je broj autora u više studija istraživao učinak pretilosti na reprodukciju. Zajednički zaključak je  da pretilost dovodi do pogoršanja hirzutizma i pogoršanja reprodukcijske sposobnosti žene. To znači da se smanjuje broj ovulacija, indukcija ovulacije manje je uspješna, a pacijentice često ne reagiraju na terapijske postupke. U grupi pretilih pacijentica manji je broj trudnoća, a trudnoće su rizičnije.

Klasično, gubitak tjelesne težine se preporučuje ženama čiji je BMI iznad 30, ali u mnoštvu novih radova granica je postavljena na BMI 27, a gubitak težine treba biti između 5 i 10%. Gubitak tjelesne težine djeluje tako da smanji razinu inzulina, posljedično se smanjuje i razina testosterona te dolazi do spontanih ovulacija. Na uzorku od 67 pacijentica Clark je 1998. dokazao da gubitak 5-10% tjelesne težine uspostavlja ovulaciju u čak 90% pacijentica, uz 78% trudnoća u prvih 6 mjeseci. Gubitak tjelesne težine dakle, dovodi do poboljšanja rezultata liječenja, a komplikacije poput otpornosti na liječenje i pobačaja se smanjuju. Gubitak tjelesne težine u žena sa PCOS je težak i često neuspješan, jer njihov metabolizam otežava gubitak.

Ne zna se točno kakvu dijetu trebaju držati ove pacijentice da bi došle do željenog gubitka tjelesne težine, ali se pretpostavlja da je dijeta sa smanjenim unosom ugljikohidrata (ne samo slatkiši, nego i kruh, krumpir, riža, žitarice), a bazirana na mediteranskoj prehrani (lešo meso, riba, povrće) najučinkovitija.