Stimulacija ovulacije (sinonimi su superovulacija, ili indukcija ovulacije) za IVF je postupak kod kojeg pacijentica uzima određene lijekove koji će dovesti do ovulacije jednog ili više folikula, ovisno što se u tom ciklusu planira. U prirodnom ciklusu žene normalno se proizvede jedna zrela jajna stanica, ali određeni broj žena ovulira rijetko (cikluse u kojima ne dolazi do ovulacije nazivamo anovulacijskim ciklusima) pa je njima problem doći i do te jedne jajne stanice.

U standardnoj stimulaciji ovulacije za izvantjelesnu oplodnju koriste se injekcije gonadotropina u kombinaciji s GnRH agonistom ili antagonistom koji sprečavaju prerani porast LH i ovulaciju prije finalne zrelosti folikula; gonadotropini koji stimuliraju razvoj brojnih folikula; i HCG koji izaziva konačnu maturaciju jajnih stanica u folikulima, nakon čega slijedi jedan od postupaka potpomognute oplodnje: IVF/ET, ICSI/ET itd. Multifolikularna ovulacija dovest će do većeg broja jajnih stanica, pa time i zametaka i do veće šanse za trudnoću po ciklusu.

Postoje “dugi”, “kratki” i “ultrakratki” protokoli koji koriste GnRH-agoniste. Kod plana indukcije ovulacije za IVF/ET sa GnRh agonistima u „dugom“ protokolu obično se od 21. dana prethodnog ciklusa koristi agonist, sve do završne injekcije HCG-a, od 2. dana ciklusa koristi se preparat FSH, a prva ultrazvučna folikulometrija je zakazana najčešće 7. ili 8.dan ciklusa. Kod plana indukcije ovulacije za IVF/ET sa GnRh agonistima u „kratkom“ protokolu agonisti se koriste od 1 dc, a u “ultrakratkom” protokolu i kasnije.

Po potrebi će se osim folikulometrije (ultrazvučnog pregleda), vaditi i krv zbog određivanja razine estradiola (E2) i progesterona (P4). Učestalost i broj folikulometrija ovisi o reakciji na lijekove za stimulaciju ovulacije, a ukoliko nema odgovora na lijekove za stimulaciju ovulacije (nema porasta folikula), odustaje se od postupka. Injekcije agonista i gonadotropina daju se svakodnevno u isto vrijeme (najčešće navečer u 19h, osim ako nije određeno drugačije) sve do veličine folikula od 17-20 mm kada se određuje završna injekcija (štoperica).

Protokol s antagonistima je uveden nakon agonističkih protokola, a prednost mu je što cijeli postupak traje značajno kraće i manji je utrošak ampula gonadotropina. U njemu se počinje s ampulama gonadotropina 2.-4. dana ciklusa, a antagonist se uvodi ili fiksni dan ciklusa ili ovisno o veličini folikula (fleksibilno). Prva folikulometrija obično je zakazana 6. dan ciklusa, dakle, ranije nego kod protokola s agonistom, osobito kada se koristi fleksibilni antagonistički protokol. Antagonistički protokol koristi se kod žena s normalnom ovarijskom rezervom, a posebno je pogodan za žene kod kojih postoji opasnost od razvoja sindroma hiperstimulacije jer se kao stop-injekcija može koristiti agonist.

Cilj indukcije ovulacije je dobiti više folikula konačne veličine oko 17-20 mm, nakon čega se ordinira injekcija HCG-a i agonista (u antagonističkom protokolu), a aspiracija folikula se planira 34-36 sati iza toga, neposredno prije očekivane ovulacije. Svim protokolima ponekad prethodi terapija kontraceptivima kroz 1-2 mjeseca, da bi se smanjila mogućnost ciste na jajniku prije početka postupka i radi „timinga“ postupka.

Agonisti i antagonisti GnRH će spriječiti prerani porast LH i prijevremenu ovulaciju, zbog čega bi stimulacija ovulacije bila neuspješna.