Select Page

Neplodnost

Neplodnost

Stimulacija ovulacije (sinonimi su superovulacija, ili indukcija ovulacije) za IVF je postupak kod kojeg pacijentica uzima određene lijekove koji će dovesti do ovulacije jednog ili više folikula, ovisno što se u tom ciklusu planira. U prirodnom ciklusu žene normalno se proizvede jedna zrela jajna stanica, ali određeni broj žena ovulira rijetko (cikluse u kojima ne dolazi do ovulacije nazivamo anovulacijskim ciklusima) pa je njima problem doći i do te jedne jajne stanice.

U standardnoj stimulaciji ovulacije za izvantjelesnu oplodnju koriste se injekcije gonadotropina u kombinaciji s GnRH agonistom ili antagonistom (Decapeptyl, Diphereline, Suprefact; Cetrotide, Orgalutran, Antagon) koji sprečavaju prerani porast LH i ovulaciju prije finalne zrelosti folikula; gonadotropini koji stimuliraju razvoj brojnih folikula (Gonal F, Menopur, Puregon, Ovaleap, Bemfola); i HCG koji izaziva konačnu maturaciju jajnih stanica u folikulima (Ovitrelle, Choragon, Brevactide), nakon čega slijedi jedan od postupaka potpomognute oplodnje: IVF/ET, ICSI/ET itd. Multifolikularna ovulacija dovest će do većeg broja jajnih stanica, pa time i zametaka i do veće šanse za trudnoću po ciklusu.

Postoje “dugi”, “kratki” i “ultrakratki” protokoli koji koriste GnRH-agoniste. Kod plana indukcije ovulacije za IVF/ET sa GnRh agonistima u „dugom“ protokolu obično se od 21. dana prethodnog ciklusa koristi agonist, sve do završne injekcije HCG-a, od 2. dana ciklusa koristi se preparat FSH, a prva ultrazvučna folikulometrija je zakazana najčešće 7. ili 8.dan ciklusa. Kod plana indukcije ovulacije za IVF/ET sa GnRh agonistima u „kratkom“ protokolu agonisti se koriste od 1 dc, a u “ultrakratkom” protokolu i kasnije.

Po potrebi će se osim folikulometrije (ultrazvučnog pregleda), vaditi i krv zbog određivanja razine estradiola (E2) i progesterona (P4). Učestalost i broj folikulometrija ovisi o reakciji na lijekove za stimulaciju ovulacije, a ukoliko nema odgovora na lijekove za stimulaciju ovulacije (nema porasta folikula), odustaje se od postupka. Injekcije agonista i gonadotropina daju se svakodnevno u isto vrijeme (najčešće navečer u 19h, osim ako nije određeno drugačije) sve do veličine folikula od 17-20 mm kada se određuje završna injekcija (štoperica).

Protokol s antagonistima je uveden nakon agonističkih protokola, a prednost mu je što cijeli postupak traje značajno kraće i manji je utrošak ampula gonadotropina. U njemu se počinje s ampulama gonadotropina 2.-4. dana ciklusa, a antagonist se uvodi ili fiksni dan ciklusa ili ovisno o veličini folikula (fleksibilno). Prva folikulometrija obično je zakazana 6. dan ciklusa, dakle, ranije nego kod protokola s agonistom, osobito kada se koristi fleksibilni antagonistički protokol. Antagonistički protokol koristi se kod žena s normalnom ovarijskom rezervom, a posebno je pogodan za žene kod kojih postoji opasnost od razvoja sindroma hiperstimulacije jer se kao stop-injekcija može koristiti agonist.

Cilj indukcije ovulacije je dobiti više folikula konačne veličine oko 17-20 mm, nakon čega se ordinira injekcija HCG-a i agonista (u antagonističkom protokolu), a aspiracija folikula se planira 34-36 sati iza toga, neposredno prije očekivane ovulacije. Svim protokolima ponekad prethodi terapija kontraceptivima kroz 1-2 mjeseca, da bi se smanjila mogućnost ciste na jajniku prije početka postupka i radi „timinga“ postupka.

Agonisti i antagonisti GnRH će spriječiti prerani porast LH i prijevremenu ovulaciju, zbog čega bi stimulacija ovulacije bila neuspješna.