Select Page

Medicinski potpomognuta oplodnja

Medicinski potpomognuta oplodnja

IVF i ICSI (In vitro fertilization/intracytoplasmic sperm injection) su sofisticirane metode potpomognute oplodnje, odnosno ono što se uvriježeno ali vrlo nepravilno naziva “umjetna oplodnja”. Ukratko, u parova koji duže vrijeme ne uspijevaju ostvariti trudnoću, ženine jajne stanice će se u laboratoriju oploditi sa partnerovim sjemenom, a stvoreni embriji će se za nekoliko dana vratiti ženi, postupkom embriotransfera.

U postupku IVF-a, ženine jajne stanice će se samo spojiti (inseminirati) sa sjemenom, čime dozvoljavamo da najbolji spermiji sami izaberu stanice koje će se oploditi. U postupku ICSI, koji se radi kad je partnerov nalaz sjemena lošiji, ili kod prethodnih neuspjelih oplodnji metodom IVF-a, biolog će izabrati morfološki najbolji spermij i injektirati ga u stanicu.

Prije ovoga, potrebno je zadovoljiti neke uvjete. Razlozi kod kojih se odlučujemo za IVF su slijedeći:

  • slabija kvaliteta sjemena
  • neprohodni jajovodi
  • teška endometrioza
  • prijevremeno iscrpljenje jajnika
  • neobjašnjena neplodnost
  • nekoliko neuspjelih pokušaja inseminacije

IVF/ICSI se može raditi u prirodnom ciklusu, ili u stimuliranom ciklusu. U prirodnom ciklusu fizički i psihički stres za ženu su najmanji, ali niti uspješnost nije dobra, ispod 15% po transferu. Također, u prirodnom ciklusu se relativno često dogodi da se punkcijom ne dobije jajna stanica, ili ukoliko se i dobije ne dođe do oplodnje, pa se mora odustati od postupka.

U stimuliranom postupku žena prima lijekove za indukciju ovulacije, u obliku injekcija, 10-20 dana zaredom. Postoje blagi protokoli za stimulaciju, gdje se uglavnom koriste tablete klomifena ili letrozola, na koje se onda nastavlja nekoliko injekcija gonadotropina, čime se dobije 2-4 jajne stanice za oplodnju, i klasični protokoli za stimulaciju. Klasični protokoli, između ostalih, mogu biti:

  • dugi protokol – kod kojeg se sa terapijom počinje nekoliko dana prije očekivane menstruacije
  • kratki protokol – kod kojeg se sa terapijom počinje prvog dana menstruacije
  • protokol sa antagonistom – kod kojeg se gonadotropini počinju uzimati 2-4 dana ciklusa, a kasnije se uvodi antagonist

Cilj stimulacije ovulacije je dobiti više jajnih stanica za oplodnju, čime se značajno povećavaju šanse za trudnoću i u stimuliranom postupku, ovisno o razlozima neplodnosti, mogu iznositi i do 50-60% po transferu. Kad su folikuli zreli (obično kod veličine od 17-18 mm) žena će dobiti injekciju za njihovo finalno dozrijevanje (tzv. štopericu), a 36 sati nakon toga planira se aspiracija folikula. Ukoliko folikula ima više, preporučujemo i kratkotrajnu opću anesteziju kod punkcije, jer zahvat nije ugodan.

Ukoliko je jajnih stanica više, par može odlučiti dio kriopohraniti za slijedeći postupak. Nakon aspiracije, biolog prema kvaliteti sjemena odlučuje da li će primijeniti IVF ili ICSI metodu. 24 sata kasnije znamo koliko se stanica oplodilo, i odlučujemo kad će biti embriotransfer, obično 3-5 dana iza aspiracije. Ukoliko je oplođenih jajnih stanica više, obično se odlučujemo za transfer petog dana iza aspiracije, kad su zameci u fazi blastociste, i kad je i šansa za trudnoću najveća. Višak zametaka se također može kriopohraniti.

Embriotransfer je obično potpuno bezbolan, a nakon njega potrebno je uzimati progesteronsku terapiju, tzv. podršku žutom tijelu, koja je apsolutni preduvjet za trudnoću. Nakon embriotransfera nije potrebno ležati, jer nema dokaza da je šansa za trudnoću veća ukoliko žena leži. Najranije 11 dana nakon embriotransfera treći dan, ili 9 dana nakon embriotransfera peti dan, moguće je napraviti test na trudnoću iz prvog jutarnjeg urina, koji će ukoliko je postupak bio uspješan biti pozitivan.

Nakon punkcije partner će dati uzorak sjemena, a biolog pregledati sjeme i prema kvaliteti odlučiti da li će se jajne stanice oploditi metodom IVF-a ili ICSI-a. Metoda ICSI se predlaže u slučaju teže neplodnosti muškarca ili prethodnih neuspjelih fertilizacija.

Kod većine parova metoda liječenja odabrat će se već ranije, no postoji mogućnost da se prema aktualnim nalazima (sjeme, broj i kvaliteta jajnih stanica i dr.) predlože i drugi oblici liječenja. Postupak IVF-a je slijedeći. Prikupljene jajne stanice se inseminiraju (dodavanje obrađenih spermija u medij sa jajnom stanicom) i inkubiraju u strogo kontroliranirn laboratorijskirn uvjetima. Slijedećeg dana pojedinačno se pregleda svaka jajna stanica, i ocijeni uspješnost oplodnje (fertilizacije).

U ICSI  postupku, jajne stanice se očiste od grozdova granuloza stanica kojima su okružene. Jedna stanica stavi se u laboratorijsku posudicu i pridržava specijalnom pipetom. Drugom pipetom uhvati se jedan odabrani spermij i ubrizga u jajnu stanicu. Nakon 16-20 sata provjerava se je Ii doslo do adekvatne oplodnje, a kasnije i diobe